Anketa

KAKVA JE KVALITETA VAŠEG SPAVANJA I DA LI SPAVATE NA DOBROM MJESTU? Ukoliko niste označili prvi odgovor kao točan svakako nam se javite na e-mail: huped@huped.hr kako bismo pronašli uzrok.

V.Korunić: VRSTE VJEROVANJA I STUPNJEVI VJERE

V.Korunić: VRSTE VJEROVANJA I STUPNJEVI VJERE

ŠTO VJERA JEST, A ŠTO NIJE

Vjerujemo kada u određenim uvjetima očekujemo da će se nešto dogoditi. Vjera je na neki način predviđanje budućnosti, no i pretpostavka o tome kako su se odvijali te kako se odvijaju događaji, koji su samo djelomično dostupni našoj svijesti putem poznatih pet osjetila. Vjera je isto tako i pokretač svih naših aktivnosti te događaja oko nas.

Postoje različiti oblici vjerovanja, ovisno o tome kome ili čemu vjerujemo:

1. Prvi oblik vjerovanja - možemo, na primjer, vjerovati nekoj osobi, koja nas uvjerava da ćemo, ako nešto treniramo, postići određene sportske rezultate. U tom slučaju, ovo mora biti osoba od velikog autoriteta u sportu (na primjer, trener) kako bi na nas taj oblik vjere djelovao. Što znači osoba od velikog autoriteta? To znači da je u praksi već postigla dobre rezultate. Dakle, mi ovdje vjerujemo u tuđe uvjerenje.

2. Postoji i drugi oblik vjerovanja, jači od prethodnog, a to je vjera u vlastito iskustvo. Ona se temelji na doživljajima i opažanjima procesa unutar nas samih i oko nas na osnovu čega temeljimo vjeru u njihovo ponavljanje u budućim sličnim situacijama, a na toj osnovi radimo i pretpostavke o sadašnjosti i prošlosti. Iz takvog oblika vjerovanja izrasla je cjelokupna znanost.

3. Postoji i treći, za nas najvažniji i najjači oblik vjerovanja, a to je vjera koja proizlazi iz pravilne svjesnosti viših razina postojanja. Što je jače osviještena viša, nematerijalna (duhovna) stvarnost, to je i naše razumijevanje života, prirode i svemira veće, jer informacija koju dobivamo putem misli sadrži fundamentalnije činjenice o svrsi života i svemira. Za nas je, prema tome, najbitnije potražiti ovaj najviši oblik vjere koji je, kako smo vidjeli, neovisan o iskustvu druge osobe ili o našem vlastitom, i upravo zbog onoga što crpi iz viših izvora sadrži potrebnu snagu za otklanjanje svih naših strahova, briga, sumnji, pa čak i bolesti i životnih nedaća.

Ovaj je treći oblik vjere jedini pravi, dok su svi ostali oblici iluzija nižih stanja svijesti.


Kroz povijest je živjela nekolicina više ili manje prosvijetljenih ljudi koji su imali, a i danas još uvijek imaju mnogobrojne sljedbenike: Isus, Budha itd. Međutim, svugdje možemo opaziti da su samo oni dostigli prosvjetljenje, odnosno već spomenuti treći oblik vjerovanja. Njihovi su najbliži učenici ostvarili jedan blaži, doduše još uvijek snažan oblik vjere (vjeruju svojim učiteljima...), dok se većina ljudi zadržala na više ili manje formalnom slijeđenju bez prvobitne snage i učinka.

Kad se slijedi samo forma onda sadržaj lako poprima drugo značenje. Sjetimo se samo što se dešavalo s kršćanstvom za vrijeme srednjeg vijeka ili pogledajmo što se događa danas. Svećenici se skrivaju iza raskošnih crkava i katedrala i toliko su opterećeni formalnostima (u obliku različitih ceremonija ili morala, kojeg većina ljudi osjeća kao pritisak i jednostavno ga ne može slijediti s unutarnjim mirom i zadovoljstvom) da ne vide da to nije ono što nas je Isus učio. Naravno, svaka čast izuzecima kojih ima sve više.


Razine vjere na konkretnim primjerima (vezano uz gore navedeni prvi oblik vjerovanja)

Na sljedećim ćemo primjerima pokušati prikazati glavne stupnjeve vjere. Primjeri iz Novog Zavjeta naročito jasno naznačuju te razlike u jačini vjere. Ovdje će biti opisan utjecaj vjere na zdravlje koji kao primjer može poslužiti i za ostale aspekte našeg života.

1. Najniži stupanj vjere je vjera na fizičkoj razini (prihvačanje samo onoga što doživljavamo fizičkim osjetilima pri čemu onda to vanjsko određuje naše trenutno stanje, raspoloženje i situaciju opčenito):

Takva vjera ne može dugo crpiti snagu iz Svemira, što posebno dolazi do izražaja u nastajanju različitih neizlječivih bolesti. Čovjeku se tada javlja pomisao da ništa nema smisla, da u svemiru vlada kaos i slično. U takvome ćemo stanju teško doći do uvjerenja da bolesno stanje i nije nužno potrebno. Drugim riječima, ljudi smatraju da je to nešto prirodno i da alternativa ne postoji (npr. vjeruju liječnicima koji su ih proglasili smrtno bolesnima). Mnogi čak i svjesno odluče umrijeti. To je svakako najniža razina vjere.

2. Primjer jače vjere možemo vidjeti u ovom slučaju:

Isus upita njegova oca: Koliko je vremena kako mu se to događa? On reče: Od djetinjstva! A često ga znade baciti i u vatru i u vodu da ga upropasti. Nego, ako što možeš, pomozi nam, imaj samilosti s nama! Nato mu Isus reče: Što? Ako možeš? Sve je moguće onome koji vjeruje! Dječakov otac brže povika: Vjerujem! Pomozi mojoj nevjeri!
Marko 9, 21-24

Na ovoj razini vjere čovjek nije svjestan čak niti toga može li ga Isus, odnosno Bog, koji djeluje kroz njega iscijeliti. No, Isus ga osvješćuje u tome da mu je vjera slaba i podiže ga na nivo vjere s kojeg se može ozdraviti. Taj prvi i osnovni nivo je traženje Božje pomoći čak i za prevladavanje same nevjere.

3. Višu razinu vjere (gdje je utjecaj iluzije koja dolazi od fizičkih osjetila manji) možemo vidjeti na ovom primjeru:

I dođe k njemu neki gubavac, klekne i zamoli: Ako hoćeš, možeš me očistiti! Isus ganut pruži ruku, dotakne ga se, pa će mu: Hoću, budi čist! I odmah nesta s njega gube i očisti se."
Marko 1, 40-42

Vidimo da je ovaj čovjek već osvijestio postojanje nečeg izvan materijalnog što može promijeniti njegov život, međutim, nije potpuno svjestan da ta viša razina, odnosno sam Bog koji govori i djeluje kroz Isusa, to zaista za njega i želi.

4. Na sljedećem primjeru možemo vidjeti još viši stupanj vjere:

A neka je žena dvanaest godina bolovala od krvarenja, mnogo pretrpjela od pustih liječnika, razdala sve svoje i ništa nije koristilo; štoviše, bivalo joj je sve gore. Čuvši za Isusa, priđe mu među mnoštvom odostraga i dotaknu se njegove haljine. Mislila je: Dotaknem li se samo njegovih haljina, bit ću spašena. I odmah prestane njezino krvarenje, te osjeti u tijelu da je ozdravila od zla.
Marko 5, 25-29

Ovdje možemo vidjeti kako je žena svjesna toga da joj se može pomoći i da joj se želi pomoći ukoliko se pomoć potraži na pravom “mjestu”. No, ona vjeruje da je potrebno ostvariti fizički kontakt kako bi se prenijela iscjeljujuća snaga.

5. Ovdje ćemo vidjeti iduči još viši stupanj vjere:

Odgovori satnik: Gospodine nisam dostojan da uđeš pod krov moj, nego samo reci riječ i izliječen će biti sluga moj. Ta i ja, premda sam čovjek pod vlašću, imam pod sobom vojnike pa reknem jednomu: Idi! – i ode, drugomu: Dođi! – i dođe, a sluzi svomu: Učini to! – i učini. Čuvši to, zadivi se Isus i reče onima koji su išli za njim: Zaista, kažem vam, ni u koga u Izraelu ne nađoh toliko vjere."
Matej 8, 8-10

"I reče Isus satniku: Idi, neka ti bude kako si vjerovao! I ozdravi sluga u taj čas.
Matej 8, 13

Na ovom stupnju vjere čovjek je svjestan Božje sveprisutnosti pa mu, prema tome, nije nužna Isusova fizička prisutnost niti fizički kontakt kako bi se dogodilo iscjeljenje.

6. U sljedećem ćemo primjeru pokazati najvišu razinu vjere:

Kad uđe u lađu, pođoše za njim njegovi učenici. I gle, žestok vihor nasta na moru tako da lađu prekrivahu valovi. A on je spavao. Oni pristupiše i probudiše ga govoreći: Gospodine, spasi, pogibosmo! Kaže im: Što ste plašljivi, malovjerni? Tada ustade i zaprijeti vjetrovima i moru te nasta velika utiha. A ljudi su u čudu pitali: Tko je taj da mu se i vjetrovi i more pokoravaju?
Matej 8, 23-27

Tu se već vjeruje da je moguće djelovati i na događaje u prirodi oko nas pa i na same zakone prirode, a ne samo na čovjeka.

Tu vidimo i da Isus koji je sasvim sigurno ostvario gore spomenuti treči oblik vjerovanja, ne samo da zna da postoji nešto, odnosno Netko, tko može nešto dobro učiniti, već zna da On to i želi. Osim toga Isus je znao da Bog to želi upravo u tom trenutku. Ali najvažnije je da Isus zna da je život u njemu Bog i da život nije od ovoga materijalnog svijeta, već da pripada najvišoj razini postojanja.

Dakle Isus je znao “gdje” se doista nalazi Životna sila u njemu te je s tom spoznajom bio slobodan činiti čudesa. Božja volja bila je Isusova volja. Osim toga, razina svijesti s koje je Isus doživljavao fizički svijet je univerzalna; svaki bi čovjek vidio isto što i On u određenom stanju svijesti. Upravo je zato Isus mogao ozdravljati ljude. Međutim, On je svima njima bio most između Boga (koji je i u njima samima, jedino što oni toga nisu svjesni) i razine postojanja te vjere na kojoj su trenutno bili. Oni koji su preko tog „mosta“ prešli na višu razinu, ostvarili su viši oblik vjerovanja i riješili svoje probleme.


Kad smo savladali prvi oblik vjerovanja i stekli vlastito iskustvo (uvjerili se) tada smo ostvarili drugi oblik vjerovanja te smo na putu prema trećem obliku vjerovanja koje se naziva i prosvjetljenje...


Literatura:
V.Korunić: "Svijet božanskih simbola", Zagreb, 1998.g.
Novi zavjet