STRATEGIJA SVJETSKE ZDRAVSTVENE ORGANIZACIJE 2002.-2005. I REZOLUCIJA IZVRŠNOG VIJEĆA EB 111. R12 ZA TRADICIONALNU, ALTERNATIVNU I KOMPLEMENTARNU MEDICINU
Zadnjih desetljeća XX. stoljeća u globalnim razmjerima dolazi do porasta svjesnosti problema uloge i pozicije tradicionalne (TM), alternativne i komplementarne medicine (AKM) u zdravlju, a početkom XXl. stoljeća pronalaze se rješenja tog problema. Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) objavljuje svoju strategiju kojom se konačno nalaze učinkovita rješenja ovog pitanja. Ista su pitanja 2003. pred Skupštinom SZO-a potvrđena Rezolucijom izvršnog vijeća SZO-a. Ove se godine očekuje novi pozitivan razvoj u pravcu uvođenja TM/AKM-a u sustave zdravstva većeg broja zemalja članica.
Ključne riječi: zdravlje, medicina, strategija
PRIKAZ TEMELJNIH ČINJENICA
Oduvijek se oko TM/AKM-a provlači puni spektar reakcija, od kritičkog entuzijazma do neinformiranog skepticizma. Usprkos tome, praksa se TM/AKM-a redovito događa, poglavito u nerazvijenom svijetu. Isto tako, primjena TM/AKM-a u razvijenom svijetu ubrzano raste. Naravno, istodobno se konvencionalna medicina, politika i opća javnost zajedno s praktičarima TM/AKM-a, vrte oko pitanja kvalitete, sigurnosti, dostupnosti i razvoja ovog tipa zaštite zdravlja. U tom stanju odnosa SZO je, kao vrhovni zdravstveni autoritet, odlučila odrediti svoju ulogu u toj stvarnosti i uključiti se donošenjem svoje strategije kojom se očituje o važnosti predmetnog pitanja (kvaliteta, sigurnost, učinkovitost, dostupnost ...).
Slijedom Strategije 2002.-2005. Izvršno vijeće SZO-a je na svojoj 111-oj redovnoj sjednici 2003. godine, nakon razmatranja izvješća o godini dana provedbe Strategije, donijelo preporuke Skupštini SZO-a za usvajanjem ove Rezolucije. Skupština je temeljem ranijih rezolucija i činjeničnog stanja prakse usvojila ovu Rezoluciju u kojoj se u osnovi naglašava da Skupština SZO-a ne tvrdi ništa više osim što uvažava činjenice koje kažu da su glavni izazovi uporabe TM/AKM-a:
nedostatak organizirane mreže praktičara, kao i nedostatak utvrđenih dokaza o kvaliteti, sigurnosti i učinkovitosti TM/AKM-a, te da sukladno tome postoji potreba za mjerama koje će, u interesu boljeg zdravlja, omogućiti pravilnu uporabu metoda i prakse TM-a, te zaštititi i sačuvati znanja, vještine i prirodne resurse za održivi razvoj TM/AKM-a, kao i izobrazbu, trening i licenciranje praktičara TM/AKM-a;
i nadalje, uz brojne druge tvrdnje, Skupština ne tvrdi ništa drugo nego uvažava činjenicu da su mnoge zemlje članice poduzele konkretne akcije s ciljem pružanja potpore pravilnoj uporabi TM/AKM-a unutar njihova sustava konvencionalnog zdravstva;
Skupština konačno potiče (požuruje) zemlje članice da prihvate, prilagode i primijene Strategiju 2002.-2005. kao svoje polazište (okvir za akciju) za svoje odgovarajuće nacionalne programe i planove rada TM/AKM-a; u svojim zemljama, od svog Generalnog direktora, Skupština SZO-a traži djelatnu provedbu predmeta Strategije i Rezolucije, da olakša nastojanja zemalja članica, pruži im tehničku i financijsku pomoć, i naravno, da povratno do kraja 2005. godine izvijesti Skupštinu SZO-a o napretku primjene Strategije na području zemalja članica.
Cilj je ovog rada prikazati temeljne činjenice predmetne Strategije, a svrha rada je nastojanje da se te temeljne činjenice približe hrvatskoj medicinskoj i nemedicinskoj javnosti nadajući se uključenju zainteresiranih činitelja u Hrvatskoj u procese primjene TM/AKM-a koji se zbivaju u današnjem svijetu.
Izvori informacija: www.who.int ; www.hzjz.hr ; www.europa.eu.int ; www.cpha.ca ; www.paho.org ; www.istm.org ; www.promed.org
AUTOR PRILOGA (2005.g.): prim. dr. Petar Gotovac, epidemiolog