19.06.2002. NACIONAL: Alternativci - spasitelji ili šarlatani?
'U najnovijem izdanju američke 'Interne medicine' pobrojane su 33 vrste alternativne medicine, a ni za jednu od njih ne postoje znanstveni dokazi učinka na pacijente', upozorava prof. dr. Božidar Vrhovac
Mjesecima nakon razvoda Jadranka R., 30-godišnja uspješna poslovna žena iz Zagreba, proživljavala je teške psihičke krize. Povod takvom stanju bio je bivši suprug, izraziti agresivac koji je prijetio njoj i djetetu. Depresije su u životu Jadranke R. postale svakodnevnica, nerijetko je pomišljala na samoubojstvo, a u kakvoj-takvoj normali održavali su je Prozac i goleme količine raznih antidepresiva. Danas se prisjeća kako je bila na rubu suicida sve dok joj znanci nisu preporučili odlazak zagrebačkoj bioenergetičarki Violeti Butini.
Dok su ideje o legalnom radu alternativaca u Hrvatskoj još u povojima, u razvijenim europskim zemljama država je propisala pravila igre: određeni su načini financiranja i propisano je tko može primjenjivati alternativne metode 
liječenja. U Belgiji, Francuskoj, Španjolskoj, Italiji i Grčkoj, gdje je homeopatija legalna metoda liječenja, mogu je prakticirati samo ljudi s liječničkom diplomom. U Engleskoj i Francuskoj socijalno osiguranje pokriva troškove liječenja, u Njemačkoj i Nizozemskoj samo djelomice. U Glasgowu je princ od Walesa pokrenuo projekt integrativne bolnice u kojoj su svi liječnici i farmaceuti istodobno i stručnjaci za homeopatiju, akupunkturu, kiropraktiku, fitoterapiju, hipnozu, autogeni trening, aromaterapiju. Više od 5000 britanskih liječnika u svojoj svakodnevnoj praksi upućuje pacijente s uputnicama u takve bolnice. Tamošnji liječnici mogu završiti postdiplomski studij iz homeopatije, a nakon pet godina rada uvršteni su u registar specijalista. Nevoljko je pristala, očekujući da će joj vračara gatati i iz dlana predvidjeti sudbinu. Tek nakon nekoliko sastanaka između dviju žena počeo se uspostavljati odnos povjerenja. Svakodnevne bioenergetske kure poslije dva mjeseca potpuno su izmijenile Jadranku R.: spremno se počela suočavati s problemima. “Ne mogu reći da sam ozdravila, teško je čak i opisati tretmane što sam ih prolazila, ali više ne gutam tablete niti mi se događa da danima ne izlazim iz stana. Postala sam psihički stabilna i sposobna boriti se s nedaćama, a to je upravo ono što mi je trebalo”, ispričala je Nacionalovim novinarima Jadranka R.
Ta poslovna žena samo je jedna od, prema neslužbenim procjenama, nekoliko tisuća pacijenata koji svakog dana posjećuju stotine stručnjaka alternativne medicine u Hrvatskoj. I jedni i drugi time krše zakone: alternativci jer hrvatski propisi ne reguliraju njihov rad, a pacijenti jer posjećuju osobe koje najčešće djeluju izvan legalnog sustava. Konzervativno hrvatsko zakonodavstvo iznimka je u Europi gdje je u većini zemalja status alternativne 
medicine gotovo izjednačen s položajem službene liječničke prakse. Od Kanade i SAD-a, preko niza europskih država, do Izraela i Kine, legalno djeluju fakulteti na kojima se izučavaju kiropraktika, masaža, akupunktura, homeopatija, iridiologija i mnoge druge vrste alternativne medicine. Vještine stečene na takvim visokoškolskim ustanovama u Hrvatskoj se službeno ne priznaju. Unatoč tomu stranice oglasnika pune su reklama brojnih alternativaca koji tako dolaze do posla. Kako njihov rad nije zakonski reguliran, gotovo nitko ne zna koliko ih je završilo vrhunske škole, a koliko su opsjenari. To je i glavni argument njihovih najvećih suparnika – liječnici tvrde da ti ljudi zarađuju na bolesnicima i beznadnim slučajevima. Ali njihovi pacijenti često su čak i – priznati hrvatski liječnici.
Violeta Butina bioenergijom se bavi tridesetak godina. Dok priča o vlastitim transcendentalnim iskustvima, kaže da je prvo imala kao osmogodišnjakinja predvidjevši potres u Skopju nekoliko sati prije nego što je sravnio sa zemljom makedonsku metropolu. Tada još nije znala da posjeduje nadnaravne sposobnosti, ali u protekla tri desetljeća u brojnim se situacijama uvjerila u svoju sposobnost predviđanja. No temeljna joj je profesija bioenergija koju definira “zdravom energijom, koja pomaže pri izlječenju”. Njezini su najčešći pacijenti žene s teškim ginekološkim problemima, kojima službena medicina nije mogla pomoći. Među najveće uspjehe ubraja potpuno izlječenje nekoliko pacijentica od mioma i endometrioze, a njezine su pacijentice potpuno ozdravile nakon nekoliko mjeseci intenzivnih tretmana.
U vrijednost vlastite bioenergije Violeta Butina uvjerila se kad je u proljeće 2000. sama oboljela od mioma. Umjesto da ode na operaciju, odlučila se za autoterapiju i deset mjeseci poslije miom je potpuno nestao. Pokazuje i vlastiti zdravstveni karton u kojem piše da je 4. travnja miom bio velik 17 milimetara, a zatim se 8. svibnja smanjio na 11,5 milimetara. Usporedo s davanjem vlastite bioenergije smanjivao se i miom, prvo na 7,2, zatim na 4,8, da bi 17. siječnja 2001. liječničke pretrage pokazale da je posve iščeznuo.
Uspješnim samoizlječenjem impresionirala je vlastitog ginekologa, koji je povjerovao u njene sposobnosti i prije, kad je jednu od njegovih pacijentica izliječila od endometrioze. Nastavili su surađivati i povremeno joj je slao neke pacijentice. “Vjerujem u suradnju s klasičnom medicinom i zato od liječnika uvijek tražim informacije o svim aspektima bolesti. Ali miom ili endometrioza liječe se isključivo kirurškim putem, a ja sam ih uspjela eliminirati upotrebom bioenergije, što pokazuje moju moć da izliječim neke bolesti”, objašnjava Violeta Butina. Među stručnjacima surađuje i s nekoliko psihijatara i defektologa koji je preporučuju svojim pacijentima u teškim psihičkom stanjima poput fobija, neuroza, strahova, depresija, emocionalnih poremećaja. “Psihički su poremećaji najteži, jer ako je oštećena čovjekova psiha, ona će nakon nekog vremena nužno izazvati i organsko oboljenje”, uvjerena je. Najteže objašnjiv slučaj dogodio se prije nekoliko godina kad je– tvrdi Violeta Butina – uspjela izliječiti stariju ženu koja je patila od neizlječive Parkinsonove bolesti. Svoju pacijenticu koja živi u Puli nikad nije vidjela nego joj je davala energiju na daljinu. Tri mjeseca potom pacijentica je otišla na kontrolu a liječnici su rekli kako je bolest nestala.
Cijeli postupak izgleda jednostavno i traje dvadesetak minuta. Pacijent legne na medicinski ležaj, a Violeta Butina položi ruke na glavu ili dio tijela koji je oštećen. Potom iz nje izlazi energija koju pacijent osjeća kao toplinu koja se širi njegovim tijelom. Ovisno o težini bolesti tretman se ponavlja 
nekoliko dana ili, što je češće, jednom na tjedan najmanje tri mjeseca. Svaki je čovjek poseban, tako da se i osobama koje boluju od iste bolesti daju različite terapije. U nekim slučajevima energija se daje na daljinu, kako provodi terapiju s pacijentima koji žive u Njemačkoj, Francuskoj i Norveškoj. Bioenergijom se bavila i dok je nekoliko godina živjela u gradiću blizu njemačko-nizozemske granice. Kako kaže, Nijemci su kudikamo otvoreniji za alternativne načine liječenja od Hrvata. Iako bioenergija nije službeno priznata, za razliku od akupunkture ili kiropraktike, među njezinim tadašnjim pacijentima bile su brojne osobe iz javnog života, ali i ugledni liječnici.
Iris Tarbuk posljednjih se sedam godina bavi primjenom Bachovih kapi. Riječ je o ukupno 38 različitih vrsta kapljica proizvedenih od cvijeća koje se daju osobama s raznim duševnim tegobama, strahovima, nervozom ili stresom. U Izraelu je upoznala liberalno zakonodavstvo koje u toj bliskoistočnoj državi gotovo izjednačava klasičnu i alternativnu medicinu. Tako u mnogim gradovima djeluju redoviti četverogodišnji studiji alternativnih vrsta liječenja koji obuhvaćaju kiropraktiku, bioenergiju, reiki, Bachove kapi, masažu, akupunkturu i akupresuru. Svaki pacijent koji u Izraelu završi u bolnici može izabrati želi li se liječiti klasičnim metodama, alternativnim načinom ili njihovom kombinacijom. Borba za priznanje alternativne medicine trajala je godinama, objašnjava Iris Tarbuk, no danas čak i vodeći izraelski liječnici, primjerice neurolozi, kombiniraju tradicionalnu medicinu s alternativnim dostignućima.
“Službena i alternativna medicina se nadopunjavaju. Iako se već dva desetljeća bavim ovom profesijom i imam bezbroj dokaza o korisnosti svog rada, nikad neću poricati da postoje tjelesni problemi koje može riješiti samoo tradicionalna znanost. Ako trebate antibiotike, uzmite ih jer će vas izliječiti”, smatra Iris Tarbuk. Po pomoć joj dolaze ljudi koji pate od raznih 
tegoba, od strahova, stresa ili tjeskobe do trauma iz djetinjstva ili očaja nakon smrti najbližih. Većinu stvari o svojim pacijentima sama zaključuje u molitvi i kontemplaciji, zatim im iznosi probleme koje imaju i na kraju preporučuje terapiju. Gotovo u pravilu to su Bachove kapi koje se uzimaju četiri puta na dan i pacijentima uvelike pomažu, ali u nekim slučajevima predlaže im odlazak psihologu ili psihijatru. Kaže da je rođena s darom pomaganja bolesnima, a u dvadeset godina vježbanja, učenja i rada na sebi dodatno ga je razvila: “Nije stvar u nekakvim mojim natprirodnim sposobnostima koje liječe, ja samo pomažem ljudima da pokrenu energiju koja se nalazi u njima samima i tako prebrode teškoće i riješe se vlastitih strahova.”
Krug ljudi s kojima se druži i raspravlja o alternativnim načinima izlječenja jako je širok, od znanstvenika i umjetnika do zagrebačkog svećenika s kojim često razgovara: “Poznajem i brojne liječnike koji podržavaju legalizaciju alternativne medicine, ali se to ne usuđuju javno reći. I među mojim su pacijentima brojni liječnici i vrhunski intelektualci koji zacijelo ne bi dolazili da zajedno nismo proživjeli duboko iskustvo koje je pomoglo poboljšanju njihova stanja. Hrvati su od Izraelaca kudikamo sramežljiviji kad treba zatražiti pomoć zbog duševnih problema. Ovdje se svi skanjuju otići k psihoterapeutu ili alternativnom stručnjaku jer misle da će ih okolina proglasiti ludima, dok u mnogim razvijenim zemljama ljudi ne pate od takvih predrasuda. Ako ih što zaboli, obrate se ljudima za koje vjeruju da će im pomoći. Jedan od razloga sigurno je i velik broj šarlatana koji vrlo malo znaju o alternativi, što ih ne sprječava da se bave ovim poslom i dobro zarađuju. Priznavanje alternativne medicine i određivanje striktnih kriterija ubrzo bi ih eliminiralo, što je još jedan argument za sve koji nastoje prekinuti sadašnju pat-poziciju”, misli Iris Tarbuk.
Ipak, sposobnost osjećanja tuđih emocija ima i negativnu stranu. Iris Tarbuk već dugo ne odlazi na javna mjesta poput kafića i diskoklubova, jer ondje goleme količine negativne energije zrače iz većine posjetitelja. Kako se njihove emocije prelijevaju u nju, više ne odlazi na takva mjesta. Umjesto toga mnogo čita ili je s obitelji, a vikendom voli otići u Hrvatsko zagorje. Od ostalih regija iznimno je važna Istra koja je – što mnogi ne znaju – zajedno s Jeruzalemom i nekim regijama Irske i Engleske, jedno od energetskih središta planeta Zemlje.
U Hrvatskoj je skupina entuzijasta okupljena u Hrvatsko udruženje za prirodnu, energetsku i 
duhovnu medicinu pokrenula inicijativu da se alternativne metode liječenja javno priznaju i zakonski reguliraju. Pionirski pokušaj pomirbe alternativaca i klasičnih medicinara počeo je prije dvije godine na 1. hrvatskom kongresu o suradnji klasične i nekonvencionalne medicine. Na Kongresu je problematizirana ideja da nekonvencionalne metode liječenja postanu dio svakodnevne prakse i da se odrede kriteriji za dobivanje licence. Istoj temi bit će posvećen i 3. kongres koji će se održati 28. i 29. lipnja na Medicinskom fakultetu. Alternativci ipak na mala vrata ulaze u svijet medicine: članica HUPED-a prof. dr. sc. Biserka Belicza sudjeluje u radnoj grupi Ministarstva zdravstva koja priprema prijedlog zakona o pravima pacijenata.
Dr. med. Diana Mihok liječnica je zaposlena u Zavodu za javno zdravstvo grada Zagreba, postdiplomantica biomedicine, koja je u svoje slobodno vrijeme majstorica reikija, posvećena izučavanju akupunkture, psihoterapije i homeopatije. Svoje vještine i znanje, prema vlastitom priznanju, demonstrira prijateljima, i to isključivo besplatno. Diana Mihok, donedavno i predsjednica Udruge homeopata, pripada prvoj generaciji u Hrvatskoj koja je završila dvogodišnji studij londonskog međunarodnog koledža klasične homeopatije. Taj studij mogli su pohađati i liječnici i oni koji to nisu, ali su ovi drugi morali odslušati 200 sati osnova medicine kako bi dobili diplomu. Po podacima Svjetske zdravstvene organizacije homeopatija je po broju korisnika druga metoda liječenja u svijetu.
Ona zagovara legalizaciju alternativnih metoda liječenja, smatrajući da je to jedini način da se raščisti situacija na tom području i neupućeni zaštite od šarlatana koji zarađuju na ljudskoj nesreći i neznanju. Smatra poželjnim da svatko tko se bavi nekonvencionalnim metodama mora ovladati minimumom medicinskog znanja o anatomiji, fiziologiji i psihologiji.
Homeopatska metoda počiva na starogrčkom Hipokratovu načelu da se slično liječi sličnim: “Homeopatija je komplementarno-medicinska metoda liječenja koja na osnovi individualnog pristupa pacijentu propisuje homeopatske pripravke. Cilj je homeopatija uravnoteženje cijelog pacijenta, a ne samo simptoma njegove bolesti. Homeopatski pripravak djeluje kao impuls koji potiče samoiscjeljujuće snage organizma, pokreće obrambeni sustav i djeluje na mentalnim, emocionalnim i fizičkim razinama osobe. Homeopatski pripravci od prirodnih tvari mineralnog, biljnog i životinjskog podrijetla mogu se kupiti u ljekarnama, kao kombinacije za koje je dokazano da djeluju na pojedine sindrome – gripu, sinusitis, alergiju ili PMS.
Diana Mihok ovako je opisala načelo da se slično liječi sličnim: “Određena supstanca stvara reakcije, primjerice, pri sjeckanju luka oči peku i suze, curi iz nosa. Kad se netko prehladi, a simptomi su slični kao i reakcija na luk, dat će mu se homeopatski pripravak od luka. Nesanicu homeopatska metoda liječi pripravkom od crne kave, otekline pripravkom apis od pčela čiji ubod izaziva slične simptome.”
Izučavanju alternativnih metoda liječenja Diana Mihok posvetila se kad je shvatila da joj klasična medicina ne može dati odgovore na sva pitanja o uzrocima bolesti: “Medicina je previše subspecijalizirana, čak toliko da se izgubio čovjek kao cjelina. Ljudi, kad se razbole, imaju potrebu o tome detaljnije razgovarati sa svojim liječnikom, što u današnjoj medicini, gdje su pacijenti kao na pokretnoj vrpci, nije moguće. Vidjela sam i dobre i loše strane i klasičnih i nekonvencionalnih metoda liječenja. Među alternativcima situacija nije čista, ali pacijentima sigurno ne pomaže ni ortodoksna krutost liječnika koji a priori odbacuju novosti alternative. Smatram da svaka osoba koja liječi i pomaže ljudima mora biti kompletna osoba: uz znanje, mora imati iskustvo i intuiciju. Netko može biti savršen student medicine, može imati prosjek 5,0 ali kao osoba nema sposobnost komunikacije s pacijentima, a kao takav teško će biti uspješan liječnik. Ali i alternativac bez nekih znanja može napraviti više štete nego koristi. Zato homeopatiju smatram savršenim dodatkom medicinskoj struci, jer ona pacijente tretira kao cjelovite osobe.”
“Akupunktura ne spada u alternativnu medicinu ni u Hrvatskoj ni u većini europskih zemalja, jer ju je Svjetska zdravstvena organizacija 1979. proglasila službenom metodom liječenja za
oko 300 bolesti pa se zato akupunkturom legalno mogu baviti samo liječnici ‘zapadne’ medicine. Ne možete liječiti čovjeka ako ne poznajete medicinu kako ne biste propustili nešto što je za pacijenta jako važno. U većini europskih zemalja zdravstveno osiguranje pacijentima plaća tretmane akupunkturom kod liječnika. Hrvatska je jedna od rijetkih zemalja u kojoj zdravstveno osiguranje ne plaća akupunkturne tretmane!”, ističe dr. Jasna Lukić-Nagy, predsjednica Hrvatskog društva za akupunkturu, koje je pri Hrvatskom liječničkom zboru osnovano još prije 22 godine.
Dr. Lukić-Nagy završila je Medicinski fakultet u Zagrebu, potom specijalizirala mikrobiologiju i parazitologiju, a poslije i radioterapiju i onkologiju. Napisala je magisterij iz imunologije tumora, a na poziv Svjetske zdravstvene organizacije otišla je u Peking gdje je na Institutu za tradicionalnu kinesku medicinu kod dr. Zhou Yun Xian studirala akupunkturu. Od 1986. ima privatnu liječničku ordinaciju u kojoj primjenjuje znanja i iskustva zapadne i tradicionalne kineske medicine. Na pitanje je li ranije bila sklona alternativnim metodama liječenja, odgovara negativno. No, kad je uvidjela da akupunktura nije nikakvo istočnjačko čudo i da Kinezi tom metodom uspješno liječe mnoge zdravstvene tegobe, uvjerila se u njenu svrsishodnost. Akupunktura se već tada primjenjivala kod polovice čovječanstva: u Sovjetskom Savezu, Aziji i Australiji, a do danas se njezina popularnost proširila i na Europu i Ameriku.
Tako se u Njemačkoj dvije trećine liječnika služe akupunkturom kao terapijsku metodu, u Britaniji je prisutna u svim bolnicama, čak i u Marsden Hospital za onkološke bolesti. U Francuskoj se akupunktura predaje na četiri medicinska fakulteta kao redoviti predmet, u Češkoj se može specijalizirati nakon studija medicine, a u zemljama poput Švedske, SAD-a ili Kanade postoje i veliki znanstveno-istraživački centri. Prve znanstvene rezultate o djelovanju akupunkture pokazao je još 1976. dr. Pomeranz sa Zavoda za fiziologiju Medicinskog fakulteta u Torontu. On je otkrio endofrinski mehanizam pomoću kojega akupunktura smanjuje bol kod čovjeka, što je bila velika revolucija u prihvaćanju te terapijske metode.
U Hrvatskoj postoji oko stotinu akupunkturista, što je po mišljenju dr. Lukić-Nagy premalo za četiri i pol milijuna stanovnika, pogotovo kad se zna da ta metoda može smanjiti vrijeme rehabilitacije i uzimanja lijekova te bol. Osim toga, akupunktura je i ekološka metoda. No unatoč tomu čak i hrvatski liječnici akupunkturu još smatraju alternativom, što je pogrešno, i nerado je primjenjuju. Zanimljivo je da pacijenti koji žive u inozemstvu akupunkturu doživljavaju kao sastavni dio medicine, dok oni iz Hrvatske uglavnom dolaze sami ili na preporuku prijatelja, a gotovo nikad liječnika. Dr. Lukić-Nagy ističe da, na žalost, ima i zloupotreba i da zbog toga treba oprezno izabrati praktičara akupunkture.
“Akupunktura se danas smatra vrlo efikasnom, znanstveno dokazanom metodom liječenja, koja ima protuupalno, protubolno, protustresno i općenito homeostatsko djelovanje”, ističe dr. Lukić-Nagy. “Jako je korisna kod alergija, astme, upale sinusa, bolova kralježnice i zglobova, glavobolje, smanjenja tjelesne težine, loše koncentracije, kod bolnih menstruacija, neurovegetativnih smetnji poput problema s probavnim traktom, nesanice, znojenja i nekih problema s kožom. Može povoljno utjecati i na emocije – ljutnju, strah, zabrinutost, te na jačanje imuniteta pa se zapravo tretmanima akupunkturom može smanjiti stres i poboljšati opće zdravstveno stanje čovjeka. Također, važno je što akupunktura djeluje i preventivno, što su stari Kinezi odavno koristili u tretiranju zdravih ljudi”, zaključuje dr. Lukić.Nagy dodajući da se do rezultata dolazi kroz najmanje 7-10 tretmana.
Ukrajinac Vladimir Kaliničenko već se 20 godina bavi manualnom terapijom, kombinacijom masaže, kiropraktike, masaže toplim i hladnim kuglama i učenjem kako pravilno disati. U Hrvatsku je došao prije dvije godine i od tada su njegovi redoviti posjetitelji mnogi iz hrvatskog javnog života. Iako se isprva bavio samo manualnom terapijom, tj. masažom, nakon nekog vremena ponajviše kroz svoju praksu Kaliničenko je spoznao da bol nije dovoljno samo potisnuti jer je ona upozorenje kako čovjek kao cjelina nije skladan.
” Učim ljude uz pomoć manualne medicine pokretima, načinu hodanja i disanja, rekreaciji, tj. posebnoj gimnastici kojom se trenira svaka kapilara te svaka stanica postaje usklađena s pozitivnim vibracijama prirode”, kaže Kaliničenko.
U svom dugogodišnjem radu Kaliničenko se zainteresirao za probleme kralježnice, ali i spoznao kako, iako je stup tijela, kralježnica nije najvažnija nego je na prvom mjestu glava, tj. duša. Zato o izlječenju ima pomalo filozofsko stajalište: “Još dok sam radio u Moskvi, zanimalo me što mogu naučiti o čovjeku kao cjelini. Tako sam spoznao da bolest nije ništa loše nego je divan razgovor boga i čovjeka. Pomoću bolesti čovjek od boga dobiva znakove kako nešto u njemu nije usklađeno s prirodom.” Stoga je najvažnije promijeniti ljudsku svijest, povezati čovjeka s onim što se nalazi unutar njega i živjeti u skladu s prirodom. Ljudi trebaju prihvatiti bolest i na nju reagirati, umjesto da je potiskuju lijekovima. Oni koji to prihvate lako se izliječe, ali oni koji to ne žele prihvatiti dobivaju sve više bolesti koje privremeno zatomljuju lijekovima dok ne postanu kronične, a na kraju dobivaju rak.
Dakako, stajalište službene medicine uvelike se razlikuje. “Alternativna medicina u Hrvatskoj ne gubi na značenju, čak možda napreduje. Do prije deset godina u nas je nije ni bilo, a danas je u punom zamahu, dok kontrole nema kao i na nizu drugih područja”, upozorava prof. dr.. Božidar Vrhovac, pročelnik Zavoda za kliničku farmakologiju Interne klinike KBC Rebro Medicinskog fakulteta u Zagrebu, predsjednik Povjerenstva za medicinsku etiku i deontologiju Hrvatske liječničke komore.
Kao argument Vrhovac navodi da su u najnovijem izdanju američke Harrisonove “Interne medicine” pobrojane 33 vrste alternativne medicine, a ni za jednu od njih ne postoje znanstveni dokazi učinka na pacijente. “Moderna medicina počiva na dokazima, a dokazi su kontrolirani klinički pokusi u kojima se uzima veći broj bolesnika koji uzimaju jednu vrstu lijeka pa se rezultati liječenja uspoređuju s drugom kontrolnom grupom. Ako se liječenje pokaže uspješnim, to je dokaz za prihvatljivost nekog lijeka ili terapije. Ta vrsta dokaza za alternativnu medicinu ne postoji, a ako dokazi i postoje, oni su gotovo uvijek negativni. Dapače, alternativna medicina može biti opasna u onim slučajevima kad zaustavlja liječenje bolesti u fazi kad se pacijentu još može pomoći”, kaže dr. Vrhovac. Dodaje i da je podjednako opasno što ne postoji stvarna državna kontrola alternativne medicine: “Ako odete u traumatološku bolnicu, možete vidjeti ljude ljudi kojima su kiropraktičari oštetili kralježnicu ili vrat. To nije često, ali se događaju.”
Alternativna medicina počiva na psihološkom i sugestivnom principu koji je poznat i u konvencionalnoj medicini. Riječ je o tzv. placebo efektu – pacijent postaje uvjeren da mu je bolje, što na psihosomatskom planu može rezultirati privremenim poboljšanjem zdravstvenog stanja, ali ne i izlječenjem. “Nitko tko je ozbiljno bolestan neće se liječiti samo alternativnom medicinom, ali opasnost je u tome što ponekad pacijent dolazi prekasno, a moglo se još djelovati dok je on primjenjivao neku alternativnu metodu”, kaže dr. Vrhovac.
Prema njegovu mišljenju današnja ljudi previše očekuje od medicine, traži se izlječenje svih bolesti, što jednostavno nije moguće, a ujedno se očekuju i lijekovi bez štetnog djelovanja. “Upravo oni ljudi koji se boje raznih nuspojava češće uzimaju alternativne lijekove jer na njima piše da su prirodni. No i otrovne su gljive prirodne, a od njih se može umrijeti. Ljudi obično na alternativnu medicinu gledaju pozitivno, zanemarujući ono negativno”, kaže Nacionalov sugovornik.
Unatoč negativnom stavu prema alternativi i Vrhovac smatra da je izvjesna suradnja nužna. Najbolje je rješenje da alternativna medicina bude komplementarna, ona koja sadržava i konvencionalnu medicinu: “Jer ako pacijent koji ima maligno oboljenje uz citostatike ode na bioenergetsku masažu, to ne može biti štetno.”
Budućnost medicine koja će se zasnivati na genetici i individualnom pristupu neće pogodovati alternativnoj medicini. “Genetika će omogućiti da se vidi koji će lijek kod nekog pacijenta izazvati nuspojave, a koji neće, te će pristup tretmanu biti individualan bez nuspojava s onim lijekovima koji najviše odgovaraju pacijentu. Alternativna medicina teško može ponuditi više”, zaključuje dr. Vrhovac.
Prema izvještaju eksperata Europske komisije iz 1998. o rasprostranjenosti alternativne medicine u Europi, kao i o njenom pravnom statusu, postoje tri vrste zemalja. Najveći dio se nalazi u tzv. monopolističkom sustavu, gdje je dopušteno isključivo prakticiranje službene, znanstveno utemeljene medicine. No, unatoč tomu – navodi se u zaključnom dijelu – opći trend u EU i izvan nje je sve veće prihvaćanje alternativnih metoda i njihovo uključivanje u sustav zdravstvene zaštite.
Zemlje u kojima su na snazi monopolistički sustavi su: Austrija, Belgija, Francuska, Grčka, Island, Italija, Litva, Luksemburg, Malta, Poljska, Portugal, Španjolska i Ukrajina.
Države s tolerantnim sustavom priznaju samo službene medicinske tretmane, ali njihovo zakonodavstvo priznaje i neke vrste alternativnoga medicinskog djelovanja. Tri europske zemlje u kojima prakticiraju ovakve oblike liječenja jesu Njemačka, Velika Britanija i Irska.
Treća skupina zemalja prakticira mješoviti sustav, a u njima se osobe koje su završile školu ili kvalificirane tečajeve alternativne medicine, mogu potpuno legalno baviti liječenjem pacijenata. To su Danska, Finska, Mađarska, Lihtenštajn, Nizozemska, Norveška i Švedska.
LINK NA ČLANAK (više nije dostupan na internet adresi NACIONALA)